Šećerna bolest ili dijabetes jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice. Kada čujemo tu riječ, većina nas odmah pomisli na tip 1 ili tip 2 kao najčešće oblike bolesti. No, dijabetes se razlikuje jer ima više oblika i lica, a svaki oblik nosi svoje izazove, drugačije uzroke i načine liječenja. Kao osoba koja živi s dijabetesom tip 1 preko dvadeset godina, znam koliko je bitno razumjeti razlike između ovih stanja. Ne samo radi točne dijagnoze, pristupa i samog liječenja, već i radi smanjenja predrasuda kod ljudi. Uzrok dijabetesa tip 1 nije „loš način života“ već je riječ o autoimunoj bolesti koja može zahvatiti bilo koga, bez obzira na prehranu ili tjelesnu težinu. Postoji genetska predispozicija, ali točan okidač (virus, okolišni čimbenici…) još uvijek nije u potpunosti poznat.
Najpoznatija i najraširenija su dva tipa – dijabetes tip 1 i tip 2. No, u novije vrijeme možemo čuti i za dijabetes tip 3, LADA, MODY te gestacijski dijabetes. Uzroci ovih bolesti znatno se razlikuju, zbog čega ih možemo svrstati u ove različite skupine. Ono što im je zajedničko jest krajnji ishod – povišena razina šećera u krvi. Međutim, načini liječenja i pristup bolesti mogu biti različiti (inzulin, tablete, promjena stila života i prehrane). Razumijevanjem razlika između ovih tipova bolesti, lakše možemo podržati sve dijabetičare, adekvatno im pomoći te zajedno raditi na unapređenju njihove kvalitete života i svakodnevice.
Dijabetes tip 1 i tip 2 - glavne razlike
Dijabetes tip 1 je autoimuna bolest. Imunološki sustav greškom napada i uništava beta stanice u gušterači koje proizvode inzulin. Tijelo tada prestaje proizvoditi inzulin (ili ga proizvodi u vrlo malim količinama). Zbog toga osobe s tipom 1 moraju inzulin uzimati svakodnevno injekcijama, pumpom ili drugim sustavima (inhalacija) kako bi preživjele. Obično se javlja u djetinjstvu ili mladosti, ali može se pojaviti u bilo kojoj dobi.
Dijabetes tip 2 je mnogo češći (čini preko 90 % svih slučajeva dijabetesa). Tijelo proizvodi inzulin, barem u početku, ali stanice na njega ne reagiraju dobro i efikasno (inzulinske rezistencija). Gušterača pokušava proizvesti više inzulina, no s vremenom to može oslabjeti. Često je povezan s pretilošću, načinom života, godinama i genetikom. Može se kontrolirati promjenama u prehrani, tjelovježbom, tabletama, a ponekad i inzulinom ukoliko ostale metode nisu dovoljne i djelotvorne.
Simptomi kod oba tipa su slični, a podrazumijevaju veliku žeđ, učestalo mokrenje, umor, zamagljen vid, otežanu koncentraciju, opću slabost tijela. Kod tipa 1 ti simptomi se pojavljuju brzo i naglo, dok kod tipa 2 mogu biti blagi te godinama neprimjetni. Promjena prehrane i životnog stila koji uključuje više tjelovježbe je kod oba tipa preporučljiv, koristan i neophodan, no u slučaju dijabetesa tipa 2, to ujedno može biti i sama terapija, odnosno metoda liječenja.
Dijabetes u drugim oblicima
Osim ovih najpoznatijih oblika, tipa 1 i 2 postoje i drugi, možda manje poznati i istraženi u medicinskom svijetu.
LADA (Latent Autoimmune Diabetes in Adults) ili "ip 1,5 je autoimuna bolest poput tipa 1, ali se polako razvija kod odraslih (često nakon 30. godine) i može se prvo pogrešno dijagnosticirati kao tip 2. Osoba s LADA-om na kraju će najvjerojatnije trebati inzulin.
MODY (Maturity Onset Diabetes of the Young) jest rijetki genetski oblik koji se obično pojavljuje prije 25. godine. Uzrokovan mutacijom jednog gena, često se nasljeđuje u obitelji. Osoba s MODY-jem često može dobro živjeti na tabletama, a neki podtipovi vrlo dobro reagiraju na određene lijekove.
Tip 3c (pancreatogeni dijabetes) nastaje zbog oštećenja gušterače (npr. kronični pankreatitis, rak gušterače, cistična fibroza, operacije). Gušterača je oštećena i ne proizvodi dovoljno inzulina ni probavnih enzima.
Gestacijski dijabetes se javlja tijekom trudnoće i obično nestaje nakon poroda, ali povećava rizik za tip 2 kasnije.
Dijabetes - statistika u Hrvatskoj i svijetu
Prema najnovijim podacima Međunarodne dijabeteske federacije (IDF Diabetes Atlas 2025), u svijetu živi približno 589 milijuna odraslih osoba (20–79 godina) s dijabetesom. Od toga više od 90 % ima dijabetes tip 2. Procjenjuje se da diljem svijeta živi oko 9,5 milijuna ljudi s dijabetesom tip 1.
U Hrvatskoj je prema registru CroDiab u 2024. godini registrirano više od 406.000 osoba sa šećernom bolesti. Procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500.000 jer značajan dio (oko 28–40 %) još uvijek nema postavljenu dijagnozu. Dijabetes je četvrti vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj. Iako dijabetes tip 1 čini manji udio ukupnih slučajeva, on zahtijeva intenzivnu svakodnevnu brigu, kontinuirano praćenje šećera i inzulin tijekom cijelog života. Broj oboljelih od dijabetesa u Hrvatskoj, kao i u cijelom svijetu, nažalost i dalje raste. Srećom, u Hrvatskoj djeluje Hrvatski savez dijabetičkih udruga koji okuplja brojne lokalne udruge diljem zemlje. One pružaju podršku, edukaciju, savjetovanje i zagovaranje prava osoba s dijabetesom. Posebno bih istaknula i pohvalila portal Nainzulinu, urednika Davora Skeledžiju te brojne autore koji svojim predanim i nesebičnim radom doprinose poboljšanje kvalitete života svih nas 'slatkih'. Uvijek s naj novim provjerenim informacijama, novim dostignućima u medicini te iskustvima dijabetičara, pomažu svima lakše i adekvatno se suočiti sa svakodnevnim izazovima koje ova bolest nosi.
Otkriće inzulina – revolucija u liječenju
Prije 1921. godine dijagnoza dijabetesa tip 1 bila je gotovo ravna smrtnoj presudi, posebno za djecu. Ljudi su umirali u komi zbog nekontrolirano visokog šećera. Godine 1921. kanadski kirurg Frederick Banting i student medicine Charles Best u Torontu su uspjeli izolirati hormon inzulin iz gušterače pasa. Prvi uspješni pokusi na životinjama pokazali su dramatičan pad šećera. Već u siječnju 1922. 14-godišnji Leonard Thompson postao je prvi čovjek koji je primio injekciju inzulina i preživio. Banting i John Macleod dobili su Nobelovu nagradu za medicinu 1923. godine (podijelili su je s Bestom i Jamesom Collipom koji je usavršio ekstrakt). Banting i Best su patent prodali za samo jedan dolar kako bi inzulin bio dostupan svima. Zahvaljujući njima, milijuni ljudi danas žive normalnim životima umjesto da umru mladi.
Povežimo se
Inzulin koristim svakodnevno već više od dva desetljeća jer bez njega ne bih preživjela. Bogu hvala na ljudima koji su ga izumili i usavršavali tijekom vremena, omogućivši nam da uz naš trud i angažman vodimo relativno normalan život. No, ponekad ta velika svakodnevna disciplina može psihički i mentalno iscrpiti. Onaj tko je ovisan o inzulinu i koga noću bude alarmi zbog hiper- ili hipoglikemije, najbolje zna kako to utječe na kvalitetu života. Nesvjestice, hospitalizacije i druge bolesti uz sam dijabetes problemi su s kojima se gotovo svaki dijabetičar susreće barem jednom u životu. Zbog toga postoje zajednice i portali poput spomenutog NaInzulinu.com (aktivni i na društvenim mrežama), koji nam pomažu spoznati da nismo sami te da postoje brojni ljudi koji nas u potpunosti razumiju. Ovim putem pozivam svakoga – bilo da ste dugogodišnji dijabetičar ili ste tek nedavno dobili dijagnozu – da se slobodno javite na prvo besplatno savjetovanje vezano uz prehranu, korekcije i sve ostalo što se tiče dijabetesa. Povežimo se, budimo si međusobna podrška jer ćemo tako lakše podnijeti sve negativne strane ove bolesti, ponajprije psihičke izazove. Nažalost, nisu nam strani burn-out trenuci kada izgubimo inspiraciju za strogu kontrolu, pravilnu prehranu i svakodnevnu disciplinu. Zato je važno imati nekoga uz sebe s kim ćemo ugodnije i lakše prebroditi krizna stanja.
