Mitohondrijalna medicina

Razvoj mitohondrijalne medicine

Ova grana medicine razvijala se posljednjih 30 godina. Temeljena je na saznanjima o stvaranju energije unutar živućih stanica, prepoznavajući sve stanične biokemijske reakcije, funkcije stanične membrane i njenih receptora te uloge slobodnih radikala (preciznije: RMK – reaktivni metaboliti kisika, eng. ROS-reactive oxygen species) u normalnim i patološkim procesima.

Njenom razvoju doprinio je ogroman napredak u saznanjima važne uloge koenzima Q10 (ubichinone) na naš organizam kao i uloge nekih vitamina, elemenata u tragovima te minerala u svim gore navedenim funkcijama stanica i biokemijskih reakcija. To se posebice odnosi na optimalno održavanje energetske razine stanica.

Cilj mitohondrijalne medicine

Cilj joj je zaštita od oštećenja stanica i njenih struktura uzrokovanih povećanom pojavom slobodnih radikala ( zagađenje okoliša, mentalno i fizičko preopterećenje, utjecaj medikamenata i medicinskih metoda) i nedostatka čistača istih.

Njen cilj je također zadržati i obnoviti stanične funkcije te funkcije staničnih struktura i organela produžujući životni vijek stanica. U tom smislu, mitohondrijalna medicina služi kao preventivna i dopunska metoda konvencionalnoj medicini, posebice kod smanjivanja neželjenih nuspojava nekih lijekova i medicinskih metoda (karcinom i kardiovaskularne bolesti itd.). S druge pak strane, povećava efikasnost pojedinih lijekova i medicinskih metoda (beta blokatori, anti dijabetici, cjepiva itd.) čak uz njihovu smanjenu konzumaciju.

Mitohondrijalna medicina fokusira se na procese koji se odvijaju na nivou stanice. Dobar rad stanice podrazumijeva i dobar rad tkiva, organa i cijelog organizma. Može se reći da život stanice zavisi od dva glavna faktora: od stabilnosti proteinskih struktura (stanica funkcionira samo kada ima striktno određenu strukturu) i energije proizvedene u mitohondrijima.

Za prikaz titlova pritisnite ikonu titlova (CC) u YouTube pregledniku!

Djelovanje i efikasnost

Mitohondrijalna medicina, u svakom slučaju, ne zamjenjuje i ne može zamijeniti terapeutske metode konvencionalne medicine, ali može značajno povećati njenu učinkovitost.

Međutim, izravan terapeutski učinak mitohondrijalne medicine, a posebno učinak koenzima Q-10 i karnozina nikako nije irelevantan. Mnoge medicinske studije i dva međunarodna kongresa na temu Koenzim Q-10 (i drugih metoda mitohondrijske medicine) potvrdili su uspješno korištenje tih sredstava na razne kronične bolesti metabolizma (obje vrste dijabetesa i komplikacije šećerne bolesti, pretilosti, ateroskleroze, itd.), mišićne i neurološke bolesti ( Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, mišićna distrofija, itd.), kardiovaskularnih bolesti (posebno koronarna srčana bolest, hipertenzija, kardiomiopatije, itd), kronične, degenerativne i upalne bolesti zglobova i kralježnice (osteoartritis, osteohondropatija, spondiloza), maligne bolesti (važno smanjenje nuspojava radioterapije i kemoterapije, ubrzanje regeneracije bijelih i crvenih krvnih stanica itd.), bolesti imunološkog sustava (alergije, astma itd.), bolesti zuba (parandontoza, itd.).

Učinci primjene mitohondrijalne medicine

Vrlo pozitivan učinak mitohondrijalne medicine postignut je u sportskoj medicini, a posebno u ubrzanju i poboljšanju kvalitete procesa obnavljanja nakon treninga s velikim opterećenjem i za vrijeme sportskih natjecanja. Osim toga, preparati mitohondrijalne medicine poput Karnozina Extra, nisu na popisu nedozvoljenih doping sredstava.

Značajan učinak postignut je i na području upravljanja stresom te upravljanja stresnim situacijama. Metode mitohondrijalne medicine pružaju podršku svim tjelesnim sustavima i procesima koji upravljaju stresom te one pomažu razvoju i održanju sustava odgovornih za upravljanje stresnim situacijama (mentalnim i fizičkim).

To su autonomni vegetativni živčani sustav, hipotalamus i hipofiza-nadbubrežni sustav, subkortikalni simpatički centri i središnji živčani sustav. Takva podrška i održavanje visokog nivoa reakcije navedenih sustava izuzetno su važni ljudima koji radne s vrlo visokom odgovornosti – operatori složenih sustava, te radnicima s visokim intelektualnim potraživanjem (piloti zrakoplova, piloti brzih vlakova, vojno osoblje, navigatori leta, menadžeri banaka i sl).